"Kako smo prevarili Mefista" i "Bajke kad zaćute" na BITEF Polifoniji - kritika Jelene Paligorić

Kad entuzijazam pobedi besparicu: Vruhunska pozorišna dela bez podrške države

„Kako smo prevarili Mefista”, Teatar MIMART , 29. septembar u Ustanovi kulture „Vuk Karadžić”

„Bajke kad zaćute”, Ergstatus, 29. septembar u Kulturnom centru „Rex”


     "Kako smo prevarili Mefista" je transmedijalni projekat pod palicom Nele Antonović. Akteri predstave su čitali tri književna dela - "Mi" Zamjatina, "1984" Džordža Orvela i Geteovog "Fausta". Ova interaktivna predstava bavi se preispitivanjem politike, ličnih stavova, glasanja, straha i slobode. Njihovi akteri kao i mi, bauljaju između okvira Evrope i Istoka, bolnih promena koje se dešavaju svakodnevno i koje se ne mogu zaustaviti. Publika glasa, vodi tok predstave, na nju je stavljena odgovornost izbora.

      Kroz scenski pokret i moderni ples, u idealnom odnosu sa verbalnim teatrom, akteri grade predstavu jako dobrog ritma, koja se pre svega obraća mladima. Jako je važno što je "Kako smo prevarili Mefista" dao priliku publici da avangardnu formu usvoji kao svoju. Značaj ovog projekta ogleda se u tome što nudi pravo i priliku na dijalog i podstiče ono što je demokratija u umetnosti i stavu u najboljem smislu tih reči. U društvu koje je prepuno kvazi političnosti, ovi mladi ljudi isporučuju nam svoje političke stavove kroz pravo na umetnost i na glas.

      Ova predstava nije dobila nikakvu finansijsku podršku vlasti i sponzora. Rađena je potpuno bez novca, zahvaljujući posvećenim umetnicima. Direktna poruka sa vrha, od onih koji finansiraju kulturu, jasno je poslata - ne želimo da finansiramo slobodan glas i pravo na dijalog. Shodno tome, kostim i scena su namerno stilski nejedinstveni, rečeno nam je da je sve skupljeno iz fundusa, baš kao što jedna od akterki ovog pozorišnog performansa na glas govori da je novčana podrška odustala.

      Nakon predstave, u razgovoru sa publikom i umetnicima, otvorena su jako važna pitanja. U prvom planu, mlađi srednjoškolci i stariji osnovci istakli su da im je jako važno što im je dato pravo da utiču na tok predstave. Neposrednost i interaktivnost je ono što im se najviše dopalo. Potrebno je istaći da je ovo jedna od retkih predstava gde interaktivnost dolazi prirodno, gde je ona nenasilna i da je to jedna od njenih najvećih aduta. Stariji učesnici dijaloga skretali su pažnju na političke stavove u predstavu i njihovu recepciju u ovom narativu. Najveća snaga predstave "Kako smo prevarili Mefista" je u entuzijazmu ansambla. Njihova energija, mladost i snaga ne može da vas ostavi ravnodušnim.

      "Bajke kad zaćute" Borisa Čakširana kako je u programu napisano je projekat posvećen istraživanju specifičnosti uticaja bajki na procese odrastanja, kao i na formiranje svesti i ponašanja kod odraslih ljudi. Ovaj fenomen se istražuje i kroz uticaj na društvo i socijalne okvire u kojima živimo, kao i na poseban uticaj na život i prihvatanje različitosti osoba sa invaliditetom i drugih marginalizovanih grupa, doživljaja drugačijeg i prihvatanja koncepta hijerarhijskog društva i sistema, i konačno sveta u kome živimo. Istraživanje je podeljeno u više celina i tema, kao što su: bajke i detinjstvo (formiranje slike sveta), uloga bajke u definisanju zla (definisanje zla i zloupotrebe), susret sa bajkom u životu odraslih (npr. američki san i mediji), kad bajke zaćute - životne bajke (surovost u realnom životu), posledice bajki (uticaji na mehanizme i sisteme u realnom životu).

      Predstava je prepuna simbola, simultano prevođena na znakovni jezik od strane dve akterke. Njeni izvođači kroz kombinaciju pokreta, plesa i govora, govore o bolnim tačkama međuljudskih odnosa. U toku sat vremena predstave, akteri pokušavaju pre svega da nam prenesu osnovne impulse o ljubavi i usamljenosti, i to rade jako dobro. Eventualne zamerke na ovu predstavu tiču se samo ritma, koji u određenim momentima pada. Dizajn svetla mogao je biti dinamičniji. Uprkos ovim sitnim zamerkama "Bajke kad zaćute" otvara nove horizonte pozorišne umetnosti i uči publiku da tema bajki nije rezervisana samo za raskošne kostime i scenografiju.

Jelena Paligorić, dramaturškinja i kritičarka

Program „ASSITEJ dijalozi” Udruženja za razvoj pozorišta za decu i mlade ASSITEJ Srbije namenjen je razvoju domaće kritike u pozorištu za decu i mlade i afirmaciji mlade generacije pozorišnih kritičara i teoretičara.